MRAVI I JA

e ljudi moji! Mislila sam da sam bar na poslu bila mirna od mrava! Al izgleda i tamo ima mravinjak, a nesto kontam...mozda sam ga i donijela od kuće, a da to i ne znam!!!!

Prije dvije godine počele smo da treniramo fudbal nas nekoliko žena. Za okolinu je to bio težak udarac,  svako se cudio. Da smo bar krenule od malena, pa da raja i skonta nekako, a ovo... više se ni ne sjećam kako smo došle na tu ideju, al svaki put poslje fuce dok bi se vraćale kući rumene ko zdrave seljanke, visio je osmjeh na licu. Jednom me buraz nazvao u toku termina i rekla mu cimerka da sam na fudbalu, a on sav začuđen i zatečen : -Pa jel bilo kakvog plesa, baleta, ona bas fudbal nasla da trenira!!! Bilo je raznih situacija na tom fudbalu, npr. Jednom su dvije trcale jedna prema drugoj i prema lopti (istovremeno)  i vide da će se sudariti , al i dalje trče! I onda PRASAAAK!!! Obje su završile na zemlji, svaka na svojoj strani. Najkomičnije je što  ona manja i mršavija uvjek povrijedi onu veću i deblju. Ne znam fakat kako to biva, valjda žuljaju kosti, šta ja znam.  I poslje nekog vremena nam se počela rasipati ekipa, te jedna ne može radi ispita, druga povrijedila ruku, treća nogu...to mi je bio najteži trenutak u životu. Srećom prijavi se još puno djevojaka, pa opstade ženski fudbal. Al najsleđe mi je kad je neki izlet, i mi ko fol radi dosade počnemo igrati sa muškima...e to je užitak-GULIMO IH samo tako, zaboravimo tada i modrice i sudare, samo golovi sjevaju...e ljudi to zadovoljstvo vrijedi vidjeti, još kad se niko ne nada!!!

Kaze moja rodica:

-joj ja kad završim fakultet i počnem da radim , ja ću reći babi: evo ti babo prva plata! , a on će reći : ma nemoj sine, meni davati, kupi ti sebi nešto!

Pa se onda zamisli i reče:

-a  sta ako kaze : dobro daj???!!!!

E fakat mi nikad neće biti jasno! Svaki put kad putujem kući u rodni grad, u Sandzak-mjesto moje drago, ja povraćam! Poslje šest godina studiranja, poslje toliko vožnje ja nepopravljivo...opet isto! I sve bi mi bilo jasno da se to dešava svaki put kada putujem. Međutim, radi izuzetaka koje pravim, medicina bi možda trebala da ispita moj fenomen, ne znam možda odlučim da budem neko zamorče na kojoj će se testirati nova vrsta Draminae –TPPPK (tablete protiv povraćanja kad putujete kući). Ali kad putujem na kakvu ekskurziju ja kao sav normalan svijet: mogu da razgovaram , igram karti, hodam unazad, gledam pozadi, i sve one stvari koje ne može svijet sa putničkom bolešću. Sjećam se , išli smo za Berlin, putovali smo autobusom do tamo, i nakon dva dana putovanja i čekanja-NIŠTA! Ako su se neki medicinski stručnjaci već susreli sa ovakvim fenomenom molim da mi pošalju privatnu poruku preko blogger-a.

MRAVI I JA

Ustanem ja jutros, i taman se malo rashavizala što kažu, skontam da sam gladna... nisam ja ko normalan svijet da ogladnim u dvanest, nego kako otvorim oči, počnu mi krčat crijeva...i trčim u kuhinju, treba gladan doći do posla...a na poslu sam glavna izjelica, nekad imam utisak da se i mom šefu apetit od mene otvori kako mljackam i grickam...i tako ko neka gladna godina prilazim kuhinji da uzmem  šolju za mlijeko i kornfleks, a tamo opet milion mrava, ovaj jedan natovario toliko hljeba da se sav  tetura.  Halapljiva naroda, Bože sačuvaj. Pa natovario se za godinu dana! ako ostavim batak na frizderu , za dvije minute ga vise nece biti...i tako ja sva iznervirana, osjecam kako me nesto ceska po ruci, pogledam, kad tamo jedan vrli mrav gmiže kako gmiže! E što je mnogo mnogo je! Pa imaju li oni imalo kućnog odgoja, i moraju li me vako rano nervirati! Sva ljuta uzmem kornfleks stavim ga ispred sebe, natočim mlijeko u čašu, i pogledam.....kad jedan mrav se banja u mom mlijeku-junački vesla, malo naprijed hajmo sad nazad, pa malo roni...ma dobro mu pravo!! I sve bi bilo u redu da onako još nerazbuđena nisam pogledala u svoj kornfleks, lijepa prozirna folija, mješavina voća i žitarica i PO NJOJ VRŠLJAJU MRAVI, trču skaču , okreću se- ko na olimpijadi !!!!

Ja na tramvajskoj, crijeva krče, a mrav mi na ramenu!!!

Ako neko zna nekog plaćenog ubicu il sl. Nek mi  proslijedi broj! Unaprijed zahvalna!